RSS     
Možete li zaista bez televizije?

  

Onda, koliko serija tjedno pogledate? Koliko ih imate najdražih? Gledate li svakodnevno sapunice i dnevnik? Palite li televizor odmah po ulasku u kuću, a gasite ga tek kada shvatite da ste zadrijemali pred upaljenim ekranom (ili još bolje – imate TV koji se sam gasi nakon određene minutaže snijega)? 
 
Većina ljudi, kad ih upitate jesu li ovisni o televiziji misle kako ih pitate glupost, no tek kad navečer nestane struje ili kad se televizor pokvari, shvate u kolikoj je mjeri televizija postala pridruženi član obitelji i prijatelj samaca. Uz nju se zabavljamo, primamo informacije, a u posljednje vrijeme, bumom reality TV-a, televizija postaje i sredstvo za postizanje kratke ali slatke slave kod tzv. "običnih ljudi". 
 
No, što kada televizija počne preuzimati takvu kontrolu nad našim životima da postaje prioritet? Kada show programi i serije postaju dnevna/tjedna doza koju moramo uzeti da bismo uopće mogli normalno funkcionirati? 
 
Uvriježeno je mišljenje da su Amerikanci među najvećim ovisnicima o televiziji, koja zapravo postaje pravom metaforom američkog društva. Možda zato što su oni među rijetkima koji provode analize i slažu statistike o fenomenu televizije. Naime, ne vjerujemo da je kod nas ili u ostatku Europe baš drastično drugačija situacija. 
 
Tako danas znamo da prosječan Amerikanac svaki dan pogleda 3 sata i 44 minute televizijskog programa, a tijekom 65 godina života, svaki od njih pogleda ukupno 9 godina programa. 
 
Do 65. godine, svaka osoba vidi u prosjeku 2 milijuna reklama, što vodi do brojke od 82 posto Amera koji vjeruju da kupuju daleko više stvari nego što im je to uistinu potrebno.
 Prosječno dijete pogleda 1.680 minuta TV-a tjedno, dok s roditeljima provodi tek 38.5 minuta u suvislom razgovoru. 
 
Stručnjaci upozoravaju da je problem ovisnosti o TV sadržajima ravan ovisnosti o drogama te da je taj fenomen odavno prerastao osobnu razinu, postavši kulturnim i nacionalnim pitanjem. Posebno kada je riječ o izloženosti nasilnim sadržajima. Tako američke statistike pokazuju da do svoje 18. godine klinci vide 200.000 nasilnih sadržaja raznih vrsta, a čak 79 posto njihovih roditelja vjeruje da to vodi do poremećaja u odnosu prema nasilju u stvarnom životu. 
 


Naravno, televizija je, kao i drugi mediji, donijela puno dobroga: sjetite se koliko ste zanimljivih i edukativnih stvari naučili iz TV programa. Nikad niste bili u Egiptu, a neke piramide znate u detalje, gradska djeca kravu nisu nikada vidjela uživo ali savršeno dobro znaju kako izgleda... Nijedan medij ne može tako dobro prenijeti ratove i patnje naroda na udaljenim kontinentima, što je sigurno pridonijelo većoj senzibilizaciji javnosti i mobilizaciji boraca za prava slabijih i ugroženih... Domaće televizije sa samo nekoliko mjeseci zakašnjenja prikazuju i potrošne i vrhunske filmove i serije... 
 
Također, to što netko dosta gleda televiziju ne mora značiti da je ovisan – ovisnost uvijek remeti svakodnevno funkcioniranje u društvu i sobom nosi još neke, vrlo karakteristične i lako uočljive osobine. No to ne znači da nisu u pravu oni koji upozoravaju na ovisnost o televiziji i na količinu nasilja kojoj nas televizija izlaže, te na mogući poguban utjecaj prije svega na mlade. Treba biti jasno da televizija nije uzrok nego povod, tj. da je ona tek prilika da se razvije bolesno stanje (možemo ga zvati i poremećaj), a tu priliku će iskoristiti samo mali postotak ljudi. Ovisnost je uvijek samo vanjska manifestacija nekih drugih problema, tj. ovisnost o televiziji, kao i svaka druga ovisnost, "zalijepit" će se samo za pogodne kandidate. Da nije tako, svi koji su upoznali to čudo tehnike navukli bi se i ostavili život zbog televizije, a "ozbiljnih" je ovisnika o televiziji ipak još u vijke malo. 
 
Ukratko, da bi netko razvio ovisnost o televiziji ili da bi na nasilje na televiziji reagirao osobnim nasiljem, moraju postojati preduvjeti, među kojima je specifična struktura ličnosti, neispunjena uloga obitelji i općenito okoline, druge frustracije, neispunjene želje, osjećaj praznine u životu, pa se ta praznina upotpunjuje kockom, televizijom itd. Dakle, televizija, kao ni većina drugih stvari, nije ni crna ni bijela, nego ovisi kako je netko uzme i što od nje napravi. No, televizija nije ni nevina, jer je ljudi koji odlučuju o programu i industrijsko-politički moćnici koriste za masovno zaglupljivanje, za bombardiranje beskorisnim informacijama, komercijalizacija joj sve više oduzima obrazovnu ulogu i daje sve više zabavnu (ali bar da je riječ o dobroj zabavi)... imamo desetke kanala i programe koji se ne gase 24 sata dnevno, ali koliko puta smo se zatekli da vrtimo po programima, da ništa "pošteno" ne možemo naći? 
 
Danas postoje udruge koje se bore protiv ovisnosti o televiziji, neki na psihološkoj, neki na društvenoj razini. Postoje i datumi koji vas simbolički pozivaju da svoj uređaj ostavite ugašen (pa makar i jednom godišnje), ali glavnina posla ostaje ipak na vama samima. Kao i sa svim drugim ovisnostima, prva stvar koju morate raščistiti sa sobom je priznajete li samom sebi da ste se navukli te ako je odgovor potvrdan, dogovoriti se s likom u ogledalu o količini spremnosti na to da se poduzmi "radikalne" mjere. Probajte jedan dan provesti uz knjigu ili u šetnji prirodom – dobar početak i za "dijagnozu" i "terapiju"...

  Komentari  
  Vezani članci  
Gledanje televizije i vid djeteta
Ukoliko vaše dijete provodi puno vremena pred ekranom – bilo televizijskim, bilo kompjuterskim, možda je vrijeme da ga odvedete na kontrolu vida. Veličina sobe u kojoj se nalazi televizor i veličina televizora određuju koliko bi daleko trebali sjediti od ekrana. Opće pravilo je: sjedite onoliko daleko koliko vam to vid omogućava. U pravilu, veliki ekran omogućava udobnije gledanje jer je moguće gledati televiziju s veće udaljenosti. Pa ipak, veliki ekrani se ne preporučuju u malim sobama... opširnije
Kockanje i klađenje – samo zabava, strategija ili…?
Što god bio odgovor na pitanje iz naslova, jedno je sigurno: unatoč statistikama koje govore da priređivači igara na sreću sjajno zarađuju, ljudima nikad dosta rizika. Promet igrama na sreću sve je veći, a to vrijedi za sve dijelove svijeta. Iako je za većinu ljudi to tek povremena zabava, koja ne grabi značajan dio novca iz njihovih džepova, to je i prilika za ovisnost. A što se ovisnosti tiče, gdje god je prilika, tu će se naći i žrtve. Ovisnost o igrama na sreću tema je za... opširnije
Kontrola bijesa za očuvanje zdravlja
danu vam nedostaje nekoliko sati i što se više trudite, to vam se više čini da vrijeme izmiče kontroli. Niste sami, tako se osjeća većina zaposlenih žena, koje pokušavaju uskladiti želje i potrebe obitelji i posla, a da pritom ne zanemare ni svoje želje, interese i potrebe. U takvoj situaciji najčešće trpe odmor, tjelovježba i zabava. Danas ćemo vam pokušati pomoći da udovoljite potrebi za tjelovježbom modificiranjem uobičajenih dnevnih aktivnosti. Nakon ustajanja odvojite deset minuta za vježbu... opširnije
Nogometni prijenosi uz zdravije grickalice
Sezona je Lige prvaga, a i prijenosi hrvatskog prvenstva nedjeljom postali su zabavni. Ako ste među onima koji napete nogometne utakmice ne mogu zamisliti bez piva i grickalica, morate biti svjesni opasnosti da se u narednih mjesec dana udebljate. Njemački medicinski stručnjaci ustanovili su da se zbog nedostatka kretanja i nezdrave prehrane, zasnovane na masnoj hrani, alkoholu i grickalicama, zagriženi nogometni TV-fanovi mogu udebljati i do 3 ili 4 kilograma tijekom trajanja svjetskog ili... opširnije
Jeste li ovisni o ljubavnim vezama?
Osjećate li se jako nesretno kada niste u vezi? Biste li radije bili u nesretnoj vezi nego sami? Kompromitirate li vlastite stavove kako bi vas drugi bolje prihvatili? Osjećate li se krivom kada kažete "ne"? Imate li povijest traumatičnih i groznih veza? Ako su odgovori na ova pitanja redom potvrdni, onda definitivno pripadate skupini tzv. "ovisnika o vezama"! Većina žena koje često gledamo na televiziji i u drugim medijima su vrlo teške ovisnice o vezama. Njihovi životi kao da su prazni bez... opširnije
  Arhiva