RSS     
Crtice iz duge povijesti tjestenine



Pri spomenu tjestenine na um nam pada talijanska kuhinja i to ne bez razloga... Kao što znamo, tjestenina je ponos i slava mnogih Talijana kroz povijest. Kada su prvi Talijani emigrirali u Novi svijet preko Atlantika, sa sobom su ponijeli tjesteninu koja se vrlo brzo uklopila u svačiji način života i prehrane.

Povijest tjestenine povezana je s uzgojem žitarica, koje se uzgajaju najmanje oko 10.000 godina. Žitarice su stoljećima bile glavna prehrambena namirnica mnogih naroda, a prije pronalaska tjestenine konzumirale su se kaše od tada dostupnih vrsta žitarica ili su se pak mljele i od njih se pravio kruh. Smatra se da je tjestenina razvijena kao zamjena za kašu ili kruh. Za razliku od kruha, tjestenina se mogla napraviti puno brže i uz puno manje potrošene energije.

Za tjesteninu mnogi smatraju da ju je donio Marco Polo iz Kine, ali pronađeni su i dokazi da su drevni Rimljani konzumirali ovu namirnicu tisućama godina prije nego što je Marco Polo rođen. Čak se i cijenjeni rimski kuhar Apicius u svojoj kuharici iz 1. stoljeća osvrnuo na "vrpce od tijesta". 

No, i na drugoj strani globusa – u Kini, također se konzumirala svježa tjestenina napravljena od prosenog brašna dužine oko pola metra, a promjera tri milimetra. U Kini se tjesteninu nije nikada rezalo prije, već samo poslije kuhanja jer se smatralo da to donosi nesreću.

Drugi povijesni dokazi govore o tome da su i Etruščani upotrebljavali pribor za pravljenje tjestenine te da je ova namirnica u Italiju stigla preko drevnih Grka.

Povijest suhe tjestenine, koja u sebi sadrži oko 10 posto vlage i ima rok trajanja od oko tri godine, vjerojatno je počela oko 12. stoljeća na Siciliji, te je vrlo brzo prihvaćena u ostatku Italije. Bila je to idealna namirnica koja se, za razliku od brzo kvarljive svježe tjestenine, mogla nosiliti na duga putovanja o kojima su trgovci ovisili.

Po talijanskom zakonu, suha tjestenina ne smije sadržavati ništa osim krupice i vode, pa je tako tijekom 16. stoljeća postala luksuzna hrana. Durum pšenica, od čije se krupice tjestenina tada proizvodila, bila je vrlo skupa. Iako je Italija bila najveći proizvođač te vrste pšenice, ubrzo nije mogla zadovoljiti rastuće potrebe svjetskog stanovništva. Do početka 20. stoljeća talijanski izvori duruma bile su Ukrajina i dolina rijeke Volge, a danas se dobar dio talijanske durum pšenice uzgaja u Australiji.

U 16. stoljeću Španjolci su sa svojih istraživačkih putovanja donijeli i nove vrste hrane, među kojima i rajčicu, čiji umak je zauvijek odredio povijest tjestenine jer se do tada tjestenina obično jela suha, prstima. Mnogi smatraju da je tekući sok rajčice odredio i uporabu vilice, što je uvelike promijenilo ponašanje ljudi za stolom. Jednostavno i ukusno jelo koje je i danas omiljeno promijenilo je povijest ponašanja, kao i povijest hrane.

Tjestenina je tek u 17. stoljeću postala osnovna namirnica talijanske kuhinje. Laka dostupnost kućnih strojeva za izradu tjestenine uz početak masovne proizvodnje durum pšenice, značilo je da je domaća tjestenina u isto vrijeme postala i praktična, ekonomična namirnica.

Danas je tjestenina cijenom pristupačna i svima dostupna namirnica, a postoji u raznim oblicima i bojama – od makarona, špageta, fuža, šurlica, pužića, raviola, tortelina... Na vama je samo da odaberete odgovarajući umak.

  Komentari  
  Vezani članci  
Sam svoj ekspert za kolesterol
Kad govorimo u kontroli povišenog kolesterola, podjednako je važno koliko dugo je kolesterol bio povišen prije nego što je oboljeli nešto poduzeo, u kojim godinama je započelo liječenje, te u kojim granicama se kolesterol kreće. Naime, što duže je povišeni kolesterol u krvi prisutan i što je viši, to će ozbiljnije biti posljedice. Također treba znati kako regulacija kolesterola nije postupak kod kojeg se dođe liječniku, koji prepiše čarobne pilule, nego su potrebne korjenite promjene životnih... opširnije
Kako da brza hrana bude manje loša
Skoro svi smo ponekad u situaciji da moramo pojesti nešto na brzinu, s nogu. Najčešće posežemo za kioscima ili restoranima brze hrane, a mnogi od njih mame nas dodatnom uštedom vremena jer nude dostavu. Nije to preveliki problem ako je iznimka. No, ima i onih kojima su fast food specijaliteti jako draga hrana. Kojoj god skupini pripadali, pokušajte hranu iz fast food restorana svesti na što manju mjeru, a kad to ne možete, vjerujemo da će vam pomoći savjeti koji slijede. Polako jedite i slušajte... opširnije
Kukuruz – žitarica za jačanje imuniteta
Kukuruz je iz Srednje i Južne Amerike u Europu stigao tek krajem 15. stoljeća. Siromašni slojevi odmah su ga objeručke prihvatili te je postao njihova osnovna hrana. Postoje mnoge vrste ove žitarice – u Europi se najčešće uzgaja kukuruz žutih i bijeložutih zrna, dok je u Americi zastupljen i onaj s potpuno bijelim ili čak crnim zrnima. Žuta zrna kukuruza sadrže veću količinu vitamina A, B1, B2 i B6, biotina, folne kiseline, kalija, magnezija, cinka i fluora nego njegov bljeđi rođak. Bez obzira... opširnije
Riža – bogatstvo vrsta i okusa
Riža je, uz pšenicu, najrasprostranjenija žitarica na svijetu, koju čovječanstvo poznaje već više od 5000 godina. Potječe iz Indije i Kine, a u Europi se počela uzgajati tek u 8. stoljeću, zahvaljujući Aleksandru Velikom koji ju je donio sa svojih ratnih osvajanja. Riža je i jedna od najvrjednijih žitarica te je osnovna namirnica gotovo polovine čovječanstva. U usporedbi s ostalim žitaricama riža ima najveću energetsku vrijednost (100 g sadrži 1510 kJ ili 361 kcal), ali spada u dijetalne... opširnije
Uravnotežite pH organizma
U današnje vrijeme prehrana većine ljudi stvara kiselu pH vrijednost u organizmu. No, i acidoza – stanje pretjerane kiselosti i alkaloza – stanje pretjerane lužnatosti, mogu dovesti do narušavanja zdravlja. Ako je tijelo zdravo, u organizmu prevladava blago lužnata sredina. Na sreću, ne osobito drastičnim promjenama nekih prehrambenih navika možemo uravnotežiti pH vrijednost i još dugo vremena ostati zdravi i vitalni. Namirnice čijom razgradnjom nastaju kiseline: žitarice (osim riže i prosa)... opširnije
  Arhiva